Careve uši

Legende doline Vitalba govore da se Federico I. Barbarossa u dubokoj starosti povukao u dvorac Lagopesole, pogođen urođenom deformacijom zbog koje je duguljaste i šiljate uši morao skrivati ispod raspuštene kose.Kako ništa ne bi iscurilo iz ove neugodne situacije, brijači pozvani u njegov dom i zaduženi za njegovo brijanje, pri izlasku iz dvorca naletjeli su na posebnu i smrtonosnu zamku postavljenu u tornju na kraju dugog hodnika.Predaja, ne spominjući ime, kaže da je mladi brijač, možda manje neiskusan od ostalih, uspio izbjeći smrtonosnu zasjedu i spasiti život sve dok nije spomenuo ono što je znao o carevoj deformaciji. Obećanje je održano... djelomično: brijač je brinuo o svojoj koži, možda čak i da održi svoju riječ, ali je tražio odušak toj neobičnoj tajni. Pronašao ga je na izoliranom mjestu u pokrajini Lagopesole, kopajući duboku rupu u zemlji i izvikujući priču koju nitko nije trebao znati.Nakon nekog vremena na tom je mjestu izrasla trska koja je, uzdrmana vjetrom, poput pjesme vratila carevu tajnu na četiri strane svijeta: "Federico Barbarossa tene l'orecchie all'asinà a a a a ..."! Čudno, ali to je poznati refren preuzet u mnogim popularnim pjesmama ovih prostora ......Tko ne vjeruje u priče koje nosi vjetar, uvijek se može zadovoljiti promatranjem police u obliku muške glave isklesane na donjonu dvorca iznad njegova ulaza: to je okrunjena glava, s dva velika šiljata uha na vidiku, u kojem predaja još jednom prepoznaje djeda Fridrika II., čak uspostavljajući paralelu s kraljem Midom zbog tog nimalo laskavog atributa.